25 ožu 2015
Stručni naziv takve pojave je bruksizam te predstavlja veliki problem ponajviše u mladoj populaciji. Kod takvog poremećaja pacijent klizi donjim zubima po gornjim te ih nepovratno oštećuje. Žvačni mišići mogu proizvesti sile i do 80kg, a kada se takve sile apliciraju na zube (pogotovo prednje) dolazi do njihovog oštećenja. Bruksizam se najviše povezje sa stresom, bilo da je riječ o dnevnom stresu ili o onom „nakupljenom“ koji preko noći nesvjesno izbacijemo putem bruksiranja. Oštećenje zuba može biti toliko da se čak otvori put u zubnu pupu (živac). Veliki problem bruksista je što im se zbog tako rapidnog rada donje čeljusti ojačaju žvačni mišići te je većina terapijskih metoda upitna. Naime pacijent sa tako snažnim mišićima će lako slomiti većinu protetskih ili konzervativnih radova. često bruksizam nije ograničen samo na zube već se poremećaji prenose i na okolna tkiva i strukture, a ono što najčešće nastrada je čeljusni zglob i žvačni mišići. Pacijenti koji boluju od bruksizma pate od artritisa temporomandibularnog zgloba, glavobolja, zubobolja itd. Niti jedan od tih simptoma se neće izliječiti „samo od sebe“ te ukoliko osjetite ili vidite da su vam zubi osjetljiviji ili kraći nego što su bili a možete svoj život ili posao opisati kao stresan svakako se javite stručnjaku koji su kompetentni za liječenje ovakvog problema. Liječenje se uglavnom odrađuje nošenjem noćne udlage izrađene od akrilata kojom se štite zubi ili se relaksira zglob.